|
Odvajkada marni ljudi - novo
selsko zajedništvo
Kuterevo
Velebitsko selo Kuterevo, koje zadnjih dvije-tri godine
slovi kao selo-utočište, i medvjeda i ljudi - je i od prije
bilo na posebnom glasu kao selo marnih ljudi i starinskog
načina življenja. A osobito je bilo poznato po kuterevskoj
rukotvorini tamburici-dangubici zvanoj «Kuterevka». Radišni
ljudi planinci i njihove spretne ruke su i inače sinonim
kvalitetne manufakture: prvoklasno drveno suđe za kuvariju i
vinariju, dugotrajne drvene alatke i nesalomive kuterevske
kantrige. Međutim, zadnjih tridesetak godina o Kuterevu se
čuje i kao o mjestu posebne (neki kažu: mekano strukturirane
ali blagotvorne) društvene snage. Naime, nekoliko aktivnih
ljudi tamo već duže vremena pokušava žariti dobru energiju
međugeneracijskog druženja, i tako otvarati nove mogućnosti
za intelektualno profinjene aktivnosti za zadovoljavanje
zajedničkih potreba zdravog življenja u selu na planini –
nešto kao «razumijevanje i očuvanje tradicija» na održivi
način.
»Krenuli»
su još davne 1978 godine sa jednom grupom mladeži školskog
uzrasta iz zapadnog Berlina organizirano ih dovodeći na
aktivno provođenje uskršnjih i ljetnih praznika u selu i u
gori, na planini i na moru. Tada još novitet, ova ekološki
usmjerena «pedagogija slobodnog vremena» time je bila
preseljena i u vrijeme «Urlaub-odmora» roditelja. Roditelji
se «riješili» podmlatka u vrijeme godišnjih odmora a
organizirane grupe velikogradske mladeži dobile aktivni
odmor i generacijsko druženje u jedinstvenom ambijentalnom
okolišu Kuterevske kotline i čarnom štimungu prastarih šuma
Štirovače kao i na kršnoj obali Jadrana, podno Velebita. U
pravilu: tri puta po pet dana «Überlebens-
und Naturschule» i po dva dana «Baden am Meer».
Grupa za
grupom, godina za godinom - više od tisuću mladih i njihovih
prijatelja i pratitelja upoznalo je tako Hrvatsku na jedan
drugi način i sa jedne druge strane te tako postali
svojevrsni ambasadori Kutereva i Velebita u svojoj domovini.
I to tako dvanaest godina zaredom, sve do ljeta 1990 godine
kada je prvi puta došla jedna «ujedinjena» grupa mladeži
(nakon ujedinjenja Njemačke) i nakon toga iz poznatih
razloga sve zastalo.
Ratna
događanja u Hrvatskoj 1991 godine naprasno prekidaju
dvanaestogodišnju tradiciju da bi potom, samo godinu dana
poslije, na novim osnovama počelo polako stvaranje novoga
ciklusa etno-kulturalnih i eko-zaštitarskih događanja na
regionalnoj, a odnedavna opet i na međunarodnog razini.
Osnivaju se udruge ljudi i uspostavlja utočište medvjeda:
1992
- u jesen, prvi puta se dogovara inicijativa za osnivanje
selske udruge za kulturu i skupljaju sredstva za pripremne
radnje oživljavanja sela kao ETNOSELO I EKO-VRATA SJEVERNOG
VELEBITA
1993
– u jesen, široka koalicija zainteresiranih i aktivnih
seljana te nekolicine socijalnih pedagoga iz Njemačke
započinje dalekoročno planiranje mogućih i poželjnih
događanja u čuvanju tradicije i razvoju ekologije sela
1994
– u ljeti, osnivački odbor udruge organizira okvirni
kulturni program povodom selskog crkvenog zbora za blagdan
Majke Božje od brda (Karmela) – (KUTEREVSKA KARMENICA, 16.
srpnja), sa folklornim družinama iz okolnih mjesta te
gostima iz Nijemaca (kod Vinkovaca)
1995
– za sv. Tri kralja, konačno se osniva Kulturna udruga
Kuterevo («Karmenica») i dogovara dugoročni (1995-2007)
program održivog razvoja («ukorišćavanja») kulturnih i
prirodnih dobara sela i okolice. Po prvi puta udruga pod
pokroviteljstvom Večernjeg lista organizira «starinske igre
pastira i drvosječa», takozvana VESELA KUTEREVSKA MATURA (vesel`
Ku-Ma). Nedugo potom udruga je povodom početka gradnje
vodovoda Švica-Kuterevo-Krasno upriličila i feštu sa visokim
i brojnim lokalnim i regionalnim uzvanicima.
1996/97/98 – niz kulturno uokvirenih proslava Kuterevske
Karmenice (16.7.) i veselih takmičenja Kuterevske mature sa
po nekoliko tisuća sudjelovatelja – kao i nezaboravnih
Gorskih piknika sv. Roka na Kopija (16.8.) za mještane i
prijatelje Krasna, Kosinja i Kutereva
1999 – za
sv. Tri kralja, osniva se Velebitska udruga
Krasno-Kosinj-Kuterevo (VU3K)i dogovara dugoročni program
intenzivnije međuselske suradnje u sjevernom Velebitu.
Udruga gradskoj upravi nudi partnerstvo za implementaciju
razvojnog programa Svjetske banke «Zaštita i razvoj područja
krša u Hrvatskoj» (KEC)te aktivno prati pripremne radnje
inicijalnog tima iz Splita i Kanade.
2000
- u proljeće, privatnom inicijativom na područje «3K» dolazi
interdisciplinarni tim eko-instituta Hardegsen iz Njemačke
kao bi pokušao definirati razvojne mogućnosti i prednosti
održivog razvoja «3K», što je potom na sajmu turizma u
Zagrebu i vidljivo i uspješno prezentirano. VU3K aktivno
prati oživljavanje Javne ustanove Park prirode Velebit i
uspostavljanje Javne ustanove Nacionalni park Sjeverni
Velebit sa nadom u produktivnu suradnju sa novim akterima
zaštite prirode i održivog razvoja na području velebitskih
sela.
2001
– I razvojni KEC-program Svjetske banke i proces
institucionalizacije Javnih ustanova «odlaze» drugim
pravcem. VU3K inicijativa stagnira a dogovorena međuselska
suradnja je ostavljena «na čekanju» za bolja vremena.
Ali ipak,
u jesen iste godine: dr. Vladimir Lay, tadašnji predsjednik
Upravnog vijeća parka prirode Velebit, u dogovoru sa
angažiranim ljudima u Kuterevu, inicira početak
uspostavljanja utočišta za medvjede i centra za posjetitelje
te u suradnji sa prof. dr. Đurom Huber sastavlja prvu
koncepciju utočišta i (uspješno!) predlaže Zagrebačkoj banci
inicijalno financiranje uspostavljanja (implementacije).
2002
- ovako stvorene glavne kadrovske i financijske
pretpostavke omogućuju uspješan početak jedne od ljepših
priča ekološkog pokreta u Hrvatskoj. U međuvremenu je
velebitsko Kuterevo – i utočište medvjeda i udruga ljudi –
postalo brand-pojam za ekološki angažman sa pozitivnim
predznakom. Selo «medvjeda i ljudi» postalo je pored
ostaloga i primjer atraktivnog aranžmana aktivnosti
poznatih hrvatskih biologa i sociologa s jedne te aktivne
spremnosti lokalne i regionalne zajednice s druge strane.
Zajednički cilj je dakle, ne samo zbrinjavati simpatične
medvjediće-siročiće nego i voditi stalnu brigu o brojnim
bene-volonterima iz zemlje i svijeta. Dakle, upoznaj svoju
kulturnu i prirodnu bađtinu da bi je mogao što bolje
sačuvati. Ili drugim riječima: Nakon početnih kulturalnih
aktivnosti za «razumijevanje i očuvanje tradicije»
pridružuje se zadnjih godina i aktivna briga o prirodi -
nešto kao «razumijevanje i očuvanje divljine» na održivi
način.
Sve u
svemu: atraktivan «štof» za medije a za ekološki angažirani
dio hrvatskog življa još bolji razlog za češći obilazak
najnastanjenijeg sela u Velebitu. Kosmate ljubimce posjetilo
je dosada mnoštvo razdragane djece i mnogobrojni ushićeni
stariji: godine 2002: 5000; godine 2003: 8000; godine 2004:
više od 10.000 posjetitelja.
|
